Trbušni ples ili orijentalni ples je naziv kojim se označavaju srednjoistočni i bliskoistočni plesni stilovi.
Na arapskom jeziku poznat je kao raqs sharqi رقص شرقي ("ples istoka") ili ponekad raqs baladi رقص بلدي ("narodni ples").
Sam naziv trbušni ples najverojatnije je izveden od francuske fraze dance du ventre ili ples trbuha. Većina modernih plesačica/a prihvatila je ovaj izraz kao povijesnu činjenicu, dok drugi gledaju na taj naziv kao na nešto što su izmislili turisti koji su posjetili područje Bliskog istoka u ranom 19. stoljeću.
U zemljama njegovog porijekla, djevojčice i dječaci počinju učiti plesati od rane dobi. Kao i kod mnogih drugih društvenih plesova, uči se neformalno kroz promatranje i oponašanjem starijih plesača tijekom proslava na slavljima kao što su vjenčanja i ostala društvena okupljanja za zabavu i veselje.
Danas zbog povećanog interesa za ovu plesnu formu, po čitavom svijetu su se počeli nuditi tečajevi za njegovo podučavanje, a i razvijati plesna studija za daljnje usavršavanje. Tako su osposobljeni plesači u stanju da podjele svoje znanje koje im je preneseno od izvornih plesača koji su stvorili takve plesne forme.
Oko točnog porijekla ove plesne forme se još uvijek raspravlja između plesnih zanesenjaka, pogotovo s obzirom na ograničeno stručnu istraženost same teme. Većinu istraživanja na ovom području su proveli plesači pokušavajući da razumiju porijeklo ovog plesa. Ipak, često zanemarivana činjenica da se na Srednjem i Bliskom istoku uglavnom pleše u svrhu slobodnog druženja i zabave prije nego radi svečanih profesionalnih nastupa u noćnim klubovima, dovelo je do sve većeg nerazumijevanja prave prirode ovog plesa i omogućilo je da se pojave mnoge proturječne teorije o njegovom porijeklu. Budući da trbušni ples predstavlja zapravo stapanje mnogih plesnih oblika on ima mnogo različitih izvora - većinu čine narodni plesovi.
Budući da su najpopularnija mjesta za trbušne plesove bili i ostali noćni klubovi, taj je oblik prije nego izvorni narodni oblik ovog plesa, ostao je zapamćen u svakodnevnom kontekstu. Kostim koji se sad povezuje uz trbušni ples zove se bedlah (arapski - uniforma) i bio je prihvaćen od strane plesača u Egiptu u 30-im godinama 20. stoljeća i odatle se proširio i na ostale zemlje. Svoj izgled duguje haremskoj fantaziji stvorenoj iz Hollywooda na prekretnici iz 19. u 20. stoljeće, prije nego pravoj izvornoj odjeći sa Bliskog istoka.
Većina kostima uključuje gornji dio veličine grudnjaka (uglavnom ukrašen perlicama i/ili novčićima), uski pojas oko struka (također ukrašen sa mnogo perlica i/ili novčića) te noge koje su pokrivene sa haremskim hlačama i/ili suknjama (prozračnim, podstavljenim, sa brojnim volanima i sl.). U SAD-u također se često koristiti veo, radi se o komadu tkanine koji se koristi kod nekih dijelova plesa da se giba oko i naglašava pokrete plesača.
Većina osnovnih pokreta i tehnika koje se primjenjuju u trbušnom plesu su kružne kretnje koje izoliraju jedan dio tijela. Na primjer u krugu koji je paralelan sa podom izoliraju se ili bokovi ili ramena. Uobičajeno je naglašavanje pokreta koristeći se naglim otvaranjima ili zatvaranjima, gdje plesač ili titra ili iskoračuje u predjelu ramena ili bokova. Uobičajena je i fleksibilnost stopala, "kotrljanje" trbušnih mišića, balansiranje različitim rekvizitima kao što su košare, mačevi ili svijeće i plesanje sa raznim oblicima velova, kao i upotreba činela.
Na arapskom jeziku poznat je kao raqs sharqi رقص شرقي ("ples istoka") ili ponekad raqs baladi رقص بلدي ("narodni ples").
Sam naziv trbušni ples najverojatnije je izveden od francuske fraze dance du ventre ili ples trbuha. Većina modernih plesačica/a prihvatila je ovaj izraz kao povijesnu činjenicu, dok drugi gledaju na taj naziv kao na nešto što su izmislili turisti koji su posjetili područje Bliskog istoka u ranom 19. stoljeću.
U zemljama njegovog porijekla, djevojčice i dječaci počinju učiti plesati od rane dobi. Kao i kod mnogih drugih društvenih plesova, uči se neformalno kroz promatranje i oponašanjem starijih plesača tijekom proslava na slavljima kao što su vjenčanja i ostala društvena okupljanja za zabavu i veselje.
Danas zbog povećanog interesa za ovu plesnu formu, po čitavom svijetu su se počeli nuditi tečajevi za njegovo podučavanje, a i razvijati plesna studija za daljnje usavršavanje. Tako su osposobljeni plesači u stanju da podjele svoje znanje koje im je preneseno od izvornih plesača koji su stvorili takve plesne forme.
Oko točnog porijekla ove plesne forme se još uvijek raspravlja između plesnih zanesenjaka, pogotovo s obzirom na ograničeno stručnu istraženost same teme. Većinu istraživanja na ovom području su proveli plesači pokušavajući da razumiju porijeklo ovog plesa. Ipak, često zanemarivana činjenica da se na Srednjem i Bliskom istoku uglavnom pleše u svrhu slobodnog druženja i zabave prije nego radi svečanih profesionalnih nastupa u noćnim klubovima, dovelo je do sve većeg nerazumijevanja prave prirode ovog plesa i omogućilo je da se pojave mnoge proturječne teorije o njegovom porijeklu. Budući da trbušni ples predstavlja zapravo stapanje mnogih plesnih oblika on ima mnogo različitih izvora - većinu čine narodni plesovi.
Budući da su najpopularnija mjesta za trbušne plesove bili i ostali noćni klubovi, taj je oblik prije nego izvorni narodni oblik ovog plesa, ostao je zapamćen u svakodnevnom kontekstu. Kostim koji se sad povezuje uz trbušni ples zove se bedlah (arapski - uniforma) i bio je prihvaćen od strane plesača u Egiptu u 30-im godinama 20. stoljeća i odatle se proširio i na ostale zemlje. Svoj izgled duguje haremskoj fantaziji stvorenoj iz Hollywooda na prekretnici iz 19. u 20. stoljeće, prije nego pravoj izvornoj odjeći sa Bliskog istoka.
Većina kostima uključuje gornji dio veličine grudnjaka (uglavnom ukrašen perlicama i/ili novčićima), uski pojas oko struka (također ukrašen sa mnogo perlica i/ili novčića) te noge koje su pokrivene sa haremskim hlačama i/ili suknjama (prozračnim, podstavljenim, sa brojnim volanima i sl.). U SAD-u također se često koristiti veo, radi se o komadu tkanine koji se koristi kod nekih dijelova plesa da se giba oko i naglašava pokrete plesača.
Većina osnovnih pokreta i tehnika koje se primjenjuju u trbušnom plesu su kružne kretnje koje izoliraju jedan dio tijela. Na primjer u krugu koji je paralelan sa podom izoliraju se ili bokovi ili ramena. Uobičajeno je naglašavanje pokreta koristeći se naglim otvaranjima ili zatvaranjima, gdje plesač ili titra ili iskoračuje u predjelu ramena ili bokova. Uobičajena je i fleksibilnost stopala, "kotrljanje" trbušnih mišića, balansiranje različitim rekvizitima kao što su košare, mačevi ili svijeće i plesanje sa raznim oblicima velova, kao i upotreba činela.
Post A Comment:
0 comments: